Broj mladih poljoprivrednika smanjio se s 3,3 milijuna 2005. godine na 2,3 milijuna 2013. godine. Stoji tako u Specijalnom Izvješću Europskog revizorskog suda objavljenim koncem lipnja kojem je zaključak ukratko sljedeći:

Potrebno je bolje usmjeriti potporu mladim poljoprivrednicima,

Kao neovisni vanjski revizor EU-a Europski revizorski sud štiti interese poreznih obveznika EU-a. Nema zakonske ovlasti, već pridonosi unaprjeđivanju načina na koji Europska komisija upravlja proračunom EU-a i izvješćuje o financijama EU-a. Jedna mu je od zadaća i iznositi svoje stručno  mišljenje tvorcima politika EU-a o tome kako bi se upravljanje financijama EU-a moglo unaprijediti i učiniti transparentnijim za građane. Ovom su revizijom umjerenom na potporu mladim poljoprivrednicima obuhvaćene četiri države članice EU-a s najvećim rashodima za mlade poljoprivrednike (tj. poljoprivrednike u dobi do 40 godina), a to su Francuska, Španjolska, Poljska i Italija.

Revizijom se nastojalo odgovoriti na sljedeće pitanje:

Je li potpora EU-a mladim poljoprivrednicima odgovarajuće osmišljena kako bi se njome djelotvorno doprinijelo poboljšanju generacijske obnove?

Generacijska obnova je opći problem koji utječe na cijelu populaciju i radnu snagu u EU, pa tako i poljoprivredu. Premda je Drugi stup po pitanju ulaganja u mlade poljoprivrednike pokazao brojne prednosti, ipak, smatraju Revizori, nema izravne povezanosti između EU i generacijske obnove.

Djelotvorna potpora mladim poljoprivrednicima ključna je za održivo bavljenje poljoprivredom iz generacije u generaciju. No pronašli smo malo dokaza o ishodu tih mjera i o tome pomažu li one uistinu mladim poljoprivrednicima, uglavnom zbog nedostatnog usmjeravanja i loše kvalitete pokazatelja.

izjavio je Janusz Wojciechowski, član Europskog revizorskog suda zadužen za ovo izvješće.

U reviziji navode kako je u razdoblju 2007. – 2020. EU u svrhu poticanja generacijske obnove u području poljoprivrede izdvojila 9,6 milijardi eura za plaćanja mladim poljoprivrednicima.

No, takva potpora često nije bila dobro definirana, bez utvrđenih očekivanih rezultata i učinaka. Pobliže, Revizori su uočili osjetne razlike između upravljanja plaćanjima iz „prvog stupa”, kojima se mladim poljoprivrednicima pruža dodatnih 25 % povrh izravnih plaćanja i služi ako dodatni dohodak koji ipak ne ukljanja njihove probleme, i plaćanjima mladim poljoprivrednicima koji prvi put pokreću poslovanje iz „drugog stupa” ( mjere rurlanog razvoja) koji je usklađeniji, ali ipak manjkav kod kriterija odabira projekata.

Kako bi potpora bila djelotvorna, EU i države članice moraju bolje definirati kome žele pružati potporu te koji bi trebali biti očekivani rezultati pomoći EU-a, a zatim se usredotočiti i na mjerenje ostvarenog napretka

dodao je Wojciechowski.

Revizori preporučuju Europskoj komisiji i državama članicama da:

• poboljšaju svoju logiku intervencije jačanjem procjene potreba i utvrđivanjem ciljeva u kojima će se odražavati cilj poticanja generacijske obnove
• bolje usmjeravaju mjere kvalitetnijim odabirom projekata i uporabom poslovnih planova
• poboljšaju praćenje i evaluaciju oslanjanjem na najbolju praksu država članica.

OPŠIRNIJE

Problemi kupovine zemljišta, financijske potpore, dostupnih znanja, i nesklonost prepuštanja posjeda starijih generacija obitelji mlađima, mladi su poljoprivrednici, koji čine izrazito mali postotak u ukupnoj populaciji poljoprivrednika EU,  iznijeli kao najveće poteškoće.

I dok kroz potpore, to jest Prvi stup, te stvari nisu posebno olakšane, pogotovo jer se odnose na mlade koji već posjeduju zemljište, Drugi stup, koji djeluje kroz paket mjera (kod nas je mlade poljoprivrednike posebno usmjerena mjera 6.1), donekle pokriva potrebe mladih ljudi ključnih za bavljenje poljoprivredom.

Ipak, Revizori smatraju kako bi za kreiranje politike u sljedećem razdoblju valjalo dodatno istražiti potrebe mladih ljudi, njihovu motivaciju za bavljenjem poljoprivredom, točnije, istražiti sve prepreke s kojima se susreću, te rasprostranjenost i raznolikost tih prepreka ovisno o geografskom položaju, sektorima u poljoprivredi i ostalim specifičnostima.

No, Sud navodi i bitno pitanje – treba li poticati što više mladih u uključivanje u poljoprivredu ili definirati specifičan tip mladih poljoprivrednika koje bi valjalo poticati?

Primjerice, poticanje školovanih poljoprivrednika, onih koji ulažu u nove tehnologiju, energetsku obnovljivost, uštedu vode i ekologiju, ulaganje u zapošljavanje, u nepovoljnija područja, ali općenito onih čija će se proizvodnja, po poslovnom planu, pokazati održivija i produktivnija.

Sud preporučuje drugu opciju kao efikasniju u cilju generacijske obnove. Smatraju kako se poslovnom planu nije pridodavalo dovoljno pažnje prilikom kriterija za odabir korisnika Mjera ruralnog razvoja, barem ne do proteklog programskog razdoblja. Takvi kriteriji bi, smatraju, trebali osigurati odabir financijski najisplativijih projekata koji će povećati produktivnost i vrijednost imanja, ili podići zapošljavanje, pogotovo u nepovoljnijim područjima s višom stopom nezaposlenosti ili onima s nižim stopama generacijske obnove.

Manjak kriterija, to jest, standardizirani pristup, može dovesti do prevelike potrošnje sredstava osiguranih za mjere za mlade u poljoprivredi, pa potpora prestaje biti proporcionalna potrebama mladih poljoprivrednika koji pokreću svoju proizvodnju. Bojazan je da tako isplativi projekti ostanu bez mogućnosti financiranja.

Jedan je od prijedloga i da potpora mora biti usmjerena svim potrebama mladog poljoprivrednika u pravnom i financijskom smislu, kako bi omogućile da mu ona bude i glavna djelatnost.

Potrebe su, kako je navedeno ranije, među ostalim i pristup zemlji. Mjere se ne bi smjele usmjeriti samo na mlade koji zemlju nasljeđuju od starije generacije obitelji, već i na one koje se samo žele otisnuti u poljorpivredne vode.

Pomoć, smatra Sud, treba biti usmjerena kao financijska pomoć pri kupnji zemljišta ili kao subvencija kredita za kupnju. Općenito, pristup raznim financiranjima, kreditima i slično mora biti olakšan, također uz sufinanciranje, kako bi se omogućilo ulaganje.

Pristup znanju i minimalno poljoprivredno obrazovanje nešto je čemu treba dati prednost, baš kao i omogućavanju stalnih primanja od poljoprivrede što bi omogućilo dodatna investiranja i razvoj.

Ukupan je zaključak da se potpora EU-a mladim poljoprivrednicima temelji na loše definiranoj logici intervencije, bez unaprijed definiranih očekivanih rezultata i učinka. Ona bi se trebala bolje usmjeriti kako bi se potaknula djelotvorna generacijska obnova.

 

Ova zanimljiva rasprava koju je Izvješće otvorilo, bliska je i nama. Ulaskom u Europsku uniju, i Hrvatskoj su za poljoprivredu i ruralni razvoj dostupna sredstva iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za razdoblje 2014.–2020. godine. Nasime, premda su analize uvelike usmjerene na prethodno vremensko razdoblje, promatralo se i razdoblje do 2020.- te.

I na području LAG-a Brač izravno se susrećemo s problemom generacijske obnove, pa je zanimljivo promatrati tokove politike i rasprave o toj temi na razini EU.

Detaljnije o izvješću i odgovoru Komisije, možete pročitati ovdje.